probijala sam
u radioaktivan dan čovječe.nisam se tako dugo napalila. moj vrat to dokazuje. opet izmasakriran. pa čudno je to.... nisam ni ja tako loša pička. uglavnom,kojeg poželim,toga na kraju i dobijem. neloše. ovaj bi mogao biti baš dobra stvar...:) nekakva vrelina u želucu izbija... ___________________________ a ono...dogovoreno a toliko riskantno ću skinuti s vrata jer će me grom usmrtiti na sred ceste.. osjećam. |
eh.
nema više one davne izgubljene depresije. sve je sjajno. otkrila sam nešto u sebi. stvari nisu kakvima se čine. nego su mnogo bolje. zamantana sam lijepim ženskim glasom i gitarom,ne pušta me danima... pjevala sam,i bilo je skroz čudno. kao da sam se popela gore...sa svojim kavezom od stakla i nitko nije do mene dopirao. predivno. pod je moj najbolji prijatelj. idemo većeras okretati se brzo,pokazati svoju novu haljinu,kako su lijep kolutovi. tenisac se nije javio više..:) a u svakom slučaju,i bolje.:) ne da mi se preodgajati stare osobe. sa djecom je lako. ovo kasnije,kad ostarimo,neke stvari su nepovratne. čokolada je ukusna stvar. idem večeras piti pivo,sutra da me glava boli.... inače,stvar je u povjerenju/nepovjerenju. neke stvari koje govoriš,meni dobro ne donose. a ne postaješ veći u očima drugih,bez brige. sve se već zna.. laku noć djeco,tajm tu slip. |
odurna riječ
baš je dobro biti free neću imati depresivne postove zato što sam u vezi imat ću depresivne postove zato što nisam. a to i nije tako loše. cmizdrit ću za nedostižnima. pisat ću pjesme. bedirat se na neke druge bivše. barit okolo. pa se bedirat zbog toga. imat mnoooogo više slobodnog vremena. i stići na sve te silne kave. i družit se. stići svirati i pjevati vidaut stresa. jebote. baš sam glupa. više nikad neću biti u vezi. dobro. hoću jednom. no sad. neću. dobro je dobro je. pijana mislim da nisam. sutra ću se napiti :) bez okova moralnosti u pijanosti. ah. !!!!!! |
reći da voliš?
kada nemaš pojma o onostranom svilen pokret pokriven objektiv u hipu crnilo... toliko mi je zlo da ne znam više šta da radim. da ću izdržati ovako još dugo ne vjerujem mislm da ću presijeći sponu među nama jer ne vrijedi govoriti u prazno. da sam barem nigdje. nigdje nigdje u bijelom prostoru bez oštrih rubova sa mekanim tlom da ne postojim ovako kao sad riga mi se od riječi suvišnih ne volim ljude koji se smiju drugima bezrazložno ne volim ih. žalim ih. no nemam snage baš sad reći im to. ostavljam za kasnije... _______________________________________ kako je bilo lijepo sinoć sresti ga... dotaknut ga slučajno. osjetiti da netko mari. osjetiti da netko čini nešto radi tebe. osjetiti sebe vrijednom. osjetiti da se dijeli. ravnopravno. tako baršunasto. (toga i nema trenutno) shvatila sam da mi je zapravo više nego drag,i to godinu dana. iako ga nikad nisam shvaćala preozbiljno.niti uzimala uopće u obzir kao nešto ostvarivo. zbog prvotnih afera... da.on. želim ga vidjeti i nasmijati se nasmijati međusobno se ______________________________________ u staklu odraz neonskog sjaja one ljepše strane cede-a i neko granje tamno usamljeno moj pas se boji mraka moj pas je crna kugla puna sreće... |
listopad.
iznova sam. iznova tih. iznova... sve se uvijek mijenja. ljudi oko nas. frizure. tenisice. no on je uvijek tu. uvijek će doći... nekako tromo,uvući se u knjgu.. zatitrati ti preko prstiju.. počupat ti one dvije tri sijede vlasi ošamariti te lagano po obrazu. večeras sam osjetila da je tu. dok sam se spuštala iz njegove visoke sobe osjetila sam toplinu listopada koji otima uvijek se događa. uvijek isto. listopad nosi svoje... samo neko drugo lišće pada.. i neki drugi ljudi me plaše ulazeći u lift kada ja bezbrižno otvaram vrata samo je netko drugi u igri ovaj put i baš kao u pjesmu uvijek mogli smo zagrlit jupiter no... ne listopad nosi svoje lajtmotiv ovih dana... ne mogu se otet dojmu da ne postoji jedan dio mene više |
krenuh uzvodno.
nekako,isplativo se čini. iako mučno.u želucu ponajviše. ponovno viđam neka stara znana lica. grubi smo ponekad,ali...nema veze. tužno je što se neke pojavnosti ne znaju ni zahvaliti za malen znak pažnje..ni 40lp..al jebga. tenisači su zanimljiva bića...samo odnekud izrone,iako se za njih ni ne čuje mjesecima. intrigantne pojave,makar se našli u igri svjetala i sjene,makar bila magla etila pod zlatnom temperaturom oko nas. život čine nekompresiranim. zasad sam status quo.ne diram u sebe. još je i bolje,ne mogu si priuštiti nekakve valove u umu trenutno. samo slušam,ne stvaram. znam da će me to čekati,i izroniti kada oblak ode. skupljam sa velikom pažnjom komadiće dijamanata,kristaliće zvjezdice i šljokice sve. ionko ću ih razbacati za 2mjeseca... u vjetar. možda i u prvi snijeg... jedva čekam. bijeg iz apstrakcije-poslužit će i nova Glorija iako je nikad ne čitam. |
...
toliko mjesta na kojima nismo dočekali zoru tu knjigu napisao je Korčulanin nosila sam sa sobom... Malo znam o onome što nekako stalno sjaji pred nama ne da nam da zastanemo i ništa nam više ne treba... Putovali smo danima prije nego što smo ugledali ovo mjesto i tek sad shvaćam što je nestajanje značilo... oko nas nigdje nikog dovoljno da čuješ kako netko diše a iz svake kretnje isijava se svijet.. prije nego krenemo nazad a nazad kad tad moramo zadrži misao jer ono iza mora da je prozračno... prije nego krenemo nazad a nazad kad tad moramo zadrži misao jer sve što čuvaš sad pred tobom je prozračno.... |
zelenom tišinom
jer ti šutiš u bojama i hitrim mrakom kojeg lovim zatvorenim očima rimujem malene stihove da ti pokažem kako brzo sve mijenja se... od bajki iz djetinjstva narasla su ti krila lovim te mrežicom dok odnekud sinatra svira spremam ovaj dan u album sa polaroidima našeg ljeta daleko od svih i pitaš kako znam da sunce skrivaš iza leđa? |
za prijateljstvo
: :: za orgulje i violine za sjebanost u trenu. da nema toga,možda ni ne bi osjetila da sam živa. distancirani prsti,kao nekoć.. možda je datum koban za mene...sredina rujna. sredina da,živa sam,i osjećam se ponovno isto. ponovimo lekciju. naučismo? ne. jesmo ostavili trag? definitivno. temeljno nerazumijevanje. mog posta. leži u osobnim objektivnim shvaćanjima života . |
potratit' vrijeme
jedem jaffa cakes i odvajam narančin žele od prefinog biskvita(koji je nalik piškotama,samo mrvicu više vjetrovitim) i gornje čokolade zakurac je to ako namjeravaš prati zube poslije. shvatila sam da je sve sranje. i da bi se trebalo ubiti. :) ipak ne bi,plaši me budućnost. šta bih trebala,kako će okolina reagirati,bez kojih ću ljudi ostati koji će samoživi preživjeti kurca ne bi skužio slučajni prolaznik al hu kerz apokaliptično vrištanje ionako nitko ne shvaća osim mene i adema to je to težak zrak i spušta se pljusak mirisan izopćen umjetnik od strane poezije nepročitanih knjiga koje vape drhte lijeni umjetnik koji stoji |
< | siječanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv